LOKACIJA
Scena "Jovan Đorđević"
TRAJANJE
3sat(a) i 0minuta sa pauzom
English
Jakov Gotovac
ERO S ONOGA SVIJETA
komična opera u tri čina
Jakov Gotovac
ERO S ONOGA SVIJETA
komična opera u tri čina
| Libreto prema motivima narodne priče napisao Milan Begović Dirigent ŽELjKA MILANOVIĆ Reditelj EGON SAVIN Scenograf MIODRAG TABAČKI Kostimografi MIRJANA STOJANOVIĆ-MAURIČ / MARINA SREMAC Koreograf VALERIJ MIKLIN, Rusija Dirigent hora VESNA KESIĆ-KRSMANOVIĆ Scenski pokret FERID KARAJICA Asistent reditelja KATARINA MATEOVIĆ-TASIĆ Repetitor baleta DžANA ČURČIĆ Lektor dr RADOVAN KNEŽEVIĆ Konsultant za folklor Vladislav Babijanović Korepetitor baleta Ivan Marković Koncertmajstori Aleksandra Krčmar, Vladimir Ćuković Korepetitor Danijela Hodoba-Leš Inspicijenti Tanja Cvijić, Dejan Teodorović Šaptači Boženka Očovaj, Milana Cap-Ćujić Scenski efekti Ljubomir Šimić |
U L O G E
Marko, bogati seljak Branislav Jatić Doma, njegova druga žena Marina Pavlović-Barać Đula, Markova kći iz prvog braka Laura Pavlović / Sanela Mitrović Mića, izdaje se za Eru s onoga svijeta Miljenko Đuran, k.g. / Slavoljub Kocić Sima, mlinar Branislav Vukasović / Vasa Stajkić Pastirče Senka Nedeljković Momak iz sela Voja Malešev / Jovan Pejić Solisti baleta Sokol Flavijus Sasu Maska Ivan Đerković Ansambl Baleta Vesna Ćuković, Višnja Drinjovski, Danijela Vojnovski,Maja Stanković, Ivana Oršolić, Sanja Pavić, Marija Janković,Teona Zagorac, Olga Avramović, Milana Balaž, Florin Stanila, Đulio Milite, Boris Vidaković, Saša Krga Devojke, žene, momci, trgovci, deca, ostali seoski svet |
S A D R Ž A J
Prvi čin - Na gumnu bogatog seljaka Marka, devojke komušaju kukuruz i pevaju. Tužna je samo gazda-Markova kći Đula: majka joj je umrla a maćeha za nju ne mari. Đulin glas probudi Miću, momka koga niko ne poznaje, i dok žene teše Đulu, pa ponovo prihvate pesmu, on sklizne sa velikog plasta, na kome je, neprimećen, ležao, - kao da je s neba pao! Sujeverne žene mu i poveruju kada kaže: Ja sam Ero sa onoga svijeta! - pa rasprede priču o onom životu, tamo gore, i isporučuje pozdrave pokojnika. Izlazi Doma, Đulina maćeha, i grdi ih što ne rade, ali je Mića, prevarom, vrati u kuhinju, pa, ostavši nasamo sa Đulom, izjavi devojci da joj ga je njezina pokojna mati odabrala za muža. I dok se oni dogovaraju kako da privole Marka da pristane na njihov brak, naiđe sam gazda i goni Miću, odbivši da primi jednog odrpanca na konak. No, i Doma je čula za mladića sa onoga sveta, pa, kada Marko ode, ispituje Eru o svome pokojnom Matiji; a kada začuje da joj prvi muž prebacuje što se preudala a za dušu mu nikad ništa ne daruje, da je, uz to, i praznog džepa, ona, u griži savesti, uruči Eri punu čarapu dukata, pokojniku da se nađe, i tobožnji Ero veselo odlazi. Samo, kada Marko sazna za dukate, on odmah pokupi momke i da se u poteru za Mićom.
Drugi čin - U mlinu. Sima, mlinar, melje i veselo peva sve dok ne navale žene: svakoj se žuri, i on ne zna kako da im ugodi; a kada se pojavi Doma sa Đulom i traži da joj se samelje preko reda, izbije svađa. Đula pokušava da smiri maćehu, ali se ova okomi na nju, pa besno ode. Devojka se vajka na svoju zlu kob; Sima je teši, i ona odlazi sa ženama. No, evo Miće, bežeći pred poterom. Sima se sklanja, a mladić se prerušava u mlinskog pomoćnika i u najvećoj buci dočekuje poteru: jeste, video je lupeža kako je maločas zamakao u planinu! Ovi ostave konje i nastave gonjenje pešice. Vraća se Đula i on joj, na njeno prebacivanje što je uzeo dukate, kaže da je to samo šala, i nagovori je da pođe sa njim. Oni odu na gazda-Markovom konju. Dolazi Sima, a odmah zatim i Marko sa poterom, pa izgrdi mlinara zato što ih je njegov pomoćnik nasamario. No, dok se Sima brani, naiđe jedno čobanče i ispriča kako je Mića pobegao sa Đulom, na gazdinom konju... Konačno, Sima ostaje opet sam.
Treći čin - Na vašaru; gužva, vika, veselje. Nailaze Marko i Doma: svađaju se pošto joj muž na daje pare da nešto pazari i ona, sva besna, odlazi. Mlinar Sima prilazi Marku i priča mu da se Đula, u stvari, udala za bogatog mladića iz susednog sela, i da sretno žive; Đula čezne za ocem, ali Mića neće da dođe dok ga Marko ne pozove. Ovaj to i učini, a kada se Mića i Đula, svečano obučeni, pojave, narod ih radosno dočeka. I sve se razjašnjava: po majčinom savetu, Mića je, preobučen u siromaška, tražio sebi devojku, jer koja ga takvog zavoli, ta će mu biti dobra žena. I on je, evo, voljan da vrati konja i dukate, ali traži blagoslov. Marko to rado učini, pa počinje opšte veselje, koje se završava velikim kolom.
O O P E R I
Rad na komponovanju opere Jakov Gotovac započeo je 10. oktobra 1932. godine i trajao je, u tri faze, do 8. maja 1935. Opera je ugledala svetlost dana 2. novembra 1935. u HNK u Zagrebu i ostala do danas najizvođenijim delom jugoslovenske muzičke literature. Praizvedbu je dirigovao sam Gotovac i već tada osetio da je publika delo primila, a to su potvrdile i kasnije reprize. Kritika je dvojako reagovala. U Jutarnjem listu Lujo Šafranek Kavić je napisao: "Opet je jedan hrvatski kompozitor uzalud napisao jednu operu." Milan Katić u Novostima pisao je veoma pohvalno, a Stražičić u beogradskoj Pravdi ocenio je operu takođe vrlo pozitivno. Zanimljivo je da je prva izvedba Ere izvan naše zemlje bila u Brnu, na češkom jeziku 1936. Opera je u Narodnom pozorištu u Beogradu premijerno izvedena 17. aprila 1937, a u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu 27. februara 1948. godine.
DRAMATURŠKA ANALIZA
Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca, na libreto Milana Begovića, najuspješnija je opera naroda i narodnosti Jugoslavije, djelo prevedeno na niz stranih jezika i igrano na više kontinenata, i svakako najviše izvođeno glazbeno-scensko djelo našeg autora u zemlji i svijetu. Kao djelo kulture jedne relativno male zemlje, opera Ero s onoga svijeta mogla je izboriti takav plasman samo zahvaljujući to svojim očigledno iznimnim vrijednostima. Pomogle su i okolnosti, budući da je Ero s onoga svijeta komična opera, a znademo da dobrih komičnih opera u svakom nacionalnom, pa i svjetskom fundusu imade neusporedivo manje od onih "ozbiljnih". No i pored tih okolnosti bitna je činjenica što je Ero s onoga svijeta veoma uspjela komična opera. Po svojim misaono-stilskim obilježjima, i pored nesumnjivih utjecaja talijanskog verizma (koji je prisutniji u ranijem Gotovčevu djelu, operi Morana), Ero s onoga svijeta ulazi u fundus posebno slavenskog opernog stvaralaštva i u njemu zauzima časno mjesto jedne od najboljih komičnih opera, pored takvih remek-djela kao što su Smetanina Prodana nevjesta, Soročinski sajam Musorgskog ili Vjenčanje u samostanu Prokofjeva.
/.../ Mnogi su skloni da visok plasman (govorim ovdje izričito o plasmanu, a ne o umjetničkoj vrijednosti) Gotovčeva Ere s onoga svijeta obrazlože prvenstveno vrijednošću libreta iz pera Milana Begovića. Vrijednost tog libreta je neosporna. Služeći se dramaturškom okosnicom jednog kazališnog teksta starog njemačkog pjesnika-postolara Hansa Sachsa, Begović ga je povezao s likom dovitljivca iz narodne pošurice, i radnju libreta oblikovao svojim golemim dramaturškim iskustvom i pjesničkom umješnošću. Radi se, dakako, ne samo o sadržaju teksta nego i zapletu radnje, dakle o posve kazališnom vidu oblikovanja libreta, kojemu još uvijek, u velikoj mjeri, osnovnim šarmom ostaje sočni narodni jezik, pun doskočica i narodskih lirskih metafora, pretočen u izvanredno tečne stihove, veoma podatne glazbenom nadograđivanju.
/.../ Ističući takve prednosti Begovićeva libreta, moram odmah upozoriti i na činjenicu da ni takav libreto ne bi došao do izražaja, da ga kongenijalno ne sintetizira glazba, u dramaturškom pogledu jednako zrela, pronicljiva i duhovita. Prema tome sva prozivanja Begovićeva libreta u stvari su i priznanje skladatelju Gotovcu, njegovu daru scenskog zapažanja kojim likove, situacije i ambijent glazbeno domišlja do upečatljivosti, zahvaljujući kojoj (za razliku mnogih drugih, i poznatijih opernih djela) Ero s onoga svijeta živi danas intenzivnije nego u doba svoje praizvedbe.
Rad na komponovanju opere Jakov Gotovac započeo je 10. oktobra 1932. godine i trajao je, u tri faze, do 8. maja 1935. Opera je ugledala svetlost dana 2. novembra 1935. u HNK u Zagrebu i ostala do danas najizvođenijim delom jugoslovenske muzičke literature. Praizvedbu je dirigovao sam Gotovac i već tada osetio da je publika delo primila, a to su potvrdile i kasnije reprize. Kritika je dvojako reagovala. U Jutarnjem listu Lujo Šafranek Kavić je napisao: "Opet je jedan hrvatski kompozitor uzalud napisao jednu operu." Milan Katić u Novostima pisao je veoma pohvalno, a Stražičić u beogradskoj Pravdi ocenio je operu takođe vrlo pozitivno. Zanimljivo je da je prva izvedba Ere izvan naše zemlje bila u Brnu, na češkom jeziku 1936. Opera je u Narodnom pozorištu u Beogradu premijerno izvedena 17. aprila 1937, a u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu 27. februara 1948. godine.
DRAMATURŠKA ANALIZA
Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca, na libreto Milana Begovića, najuspješnija je opera naroda i narodnosti Jugoslavije, djelo prevedeno na niz stranih jezika i igrano na više kontinenata, i svakako najviše izvođeno glazbeno-scensko djelo našeg autora u zemlji i svijetu. Kao djelo kulture jedne relativno male zemlje, opera Ero s onoga svijeta mogla je izboriti takav plasman samo zahvaljujući to svojim očigledno iznimnim vrijednostima. Pomogle su i okolnosti, budući da je Ero s onoga svijeta komična opera, a znademo da dobrih komičnih opera u svakom nacionalnom, pa i svjetskom fundusu imade neusporedivo manje od onih "ozbiljnih". No i pored tih okolnosti bitna je činjenica što je Ero s onoga svijeta veoma uspjela komična opera. Po svojim misaono-stilskim obilježjima, i pored nesumnjivih utjecaja talijanskog verizma (koji je prisutniji u ranijem Gotovčevu djelu, operi Morana), Ero s onoga svijeta ulazi u fundus posebno slavenskog opernog stvaralaštva i u njemu zauzima časno mjesto jedne od najboljih komičnih opera, pored takvih remek-djela kao što su Smetanina Prodana nevjesta, Soročinski sajam Musorgskog ili Vjenčanje u samostanu Prokofjeva.
/.../ Mnogi su skloni da visok plasman (govorim ovdje izričito o plasmanu, a ne o umjetničkoj vrijednosti) Gotovčeva Ere s onoga svijeta obrazlože prvenstveno vrijednošću libreta iz pera Milana Begovića. Vrijednost tog libreta je neosporna. Služeći se dramaturškom okosnicom jednog kazališnog teksta starog njemačkog pjesnika-postolara Hansa Sachsa, Begović ga je povezao s likom dovitljivca iz narodne pošurice, i radnju libreta oblikovao svojim golemim dramaturškim iskustvom i pjesničkom umješnošću. Radi se, dakako, ne samo o sadržaju teksta nego i zapletu radnje, dakle o posve kazališnom vidu oblikovanja libreta, kojemu još uvijek, u velikoj mjeri, osnovnim šarmom ostaje sočni narodni jezik, pun doskočica i narodskih lirskih metafora, pretočen u izvanredno tečne stihove, veoma podatne glazbenom nadograđivanju.
/.../ Ističući takve prednosti Begovićeva libreta, moram odmah upozoriti i na činjenicu da ni takav libreto ne bi došao do izražaja, da ga kongenijalno ne sintetizira glazba, u dramaturškom pogledu jednako zrela, pronicljiva i duhovita. Prema tome sva prozivanja Begovićeva libreta u stvari su i priznanje skladatelju Gotovcu, njegovu daru scenskog zapažanja kojim likove, situacije i ambijent glazbeno domišlja do upečatljivosti, zahvaljujući kojoj (za razliku mnogih drugih, i poznatijih opernih djela) Ero s onoga svijeta živi danas intenzivnije nego u doba svoje praizvedbe.
Nenad Turkalj
I Z V O D I I Z K R I T I K A
Najizvođenije ostvarenje domaće operske literature, i u zemlji i inostranstvu, i sigurno najpopularnije jugoslovensko delo vedrog muzičkog teatra, po duhovitosti i živosti likova poređeno sa Smetaninom Prodanom nevestom, Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca, oživljeno je na sceni Srpskog narodnog pozorišta 8. februara.
Shvativši kao i pisac libreta, Milan Begović, važnost uloge efektnih horskih prizora, i Savin u scensko zbivanje aktivno uključuje razigrani, plastično oblikovani, u više planova i grupa raspoređen, pevački veoma dobro pripremljen i dinamički iznijansiran hor (naročito ženski), dajući mu ulogu značajnog faktora u ubrzavanju radnje.
Marija ADAMOV, Dnevnik
U novosadskoj postavci reditelja Egona Savina, čiji je ovo operski prvenac i posebno u odličnoj likovnoj opremi scenografa Miodraga Tabačkog, istaknut je stilizovani folklorni kolorit čije boje podsećaju na oživljena platna naivnih slikara. Postavka vezanost za ritual, obredne maske, igru svetlom, viseće tikve i simbole narodnih predanja (crveni petao i crveni konj) i u stilu napravila pomak ka neoprimitivzmu i arhaici.
Gusto orkestarsko tkanje iznenađujućom snagom ostvario je orkestar, dok je horski ansambl (i ženski i muški) dobro scenski postavljen, likovno sjajno uveden, postigao vokalne vrhunce u završnom delu.
Branka RADOVIĆ, Politika
N A G R A D E
Ero s onoga svijeta - Godišnja nagradu SNP-a za najbolju opersku predstavu u sezoni 2002/2003.
I S T O R I J A T
ERO S ONOGA SVIJETA NA SCENI SRPSKOG NARODNOG POZORIŠTA
Premijera: 27. februar 1948. / Obnova: 7. decembra 1965. / Obnova: 22. oktobra 1972. Ukupno izvedeno 189 puta
Premijera: 12. april 1981. u novoj zgradi Srpskog narodnog pozorišta. Predstava je u kontinuitetu igrana sedam sezona, od sezone 1980/81. do sezone 1986/87, ukupno 28 predstava, 11566 gledalaca.
